01 studenoga 2023
Autor: Tonka
Kategorija: Tuga
Večeri neke kada sve utihne
I kada povjetarac
Na otvorenom prozoru
Zanjiše firangle,
U ranu jesen još toplu i šarenu
Svojoj ću zvijezdi krenuti
Sasvim sigurna i smirena
Nestat će sav umor života
Nestat će sva tužna sjećanja
Jer samo se na taj put odlazi tiho
Odlazi bez žaljenja, bez suza
U susret čekanom bez granica
A one, zvjezdice osmjehom će titrati
Kao putokaz da ne zalutam
U nepreglednom prostranstvu
Neću tada moći utješiti žalosne
Niti im reći kako je život bio dobar
Kako je imao i svoje tamne strane
A sve je upisano na stranice
Ove sasvim posebne putovnice
Ostavit ću ljubav u malim stvarima
Za sjećanje, za dane kada se
Zapale nove svijeće i cvijet ostavi
Sjećanju na ranu jesen toplu i šarenu
01/11/2023 at 5:51 pm Permalink
Vrlo lijepa, topla, dojmljiva pjesma. Veliki pozdrav!
02/11/2023 at 5:33 am Permalink
Kada se na put ponese posebna putovnica, kada nosimo samo svoje misli i sjećanja, onda se tuga izmiješa s očekivanjem. Pjesma je posebo lijepa i dirljiva, a prikazuje cijeli životni put.
03/11/2023 at 2:47 pm Permalink
Dirljivo i lijepo. Raduje me opet se družiti ovdje! Pozdrav, Tonka