Ona hoda uzdignuta čela,
ponosna i sebe svjesna,
ispunjena cijela,
raskošna, bogata i plodna,
napokon zrela
i životom rodna.
I sigurnim korakom s vjetrovima kroči.
Tek ponekad u oči
dosele joj se kiše
dok sivilom ogrnuta pohodi je sjeta
na minula proljeća i ljeta
što s otpalim lišćem se talože,
negdje,
ispod njene kože.
Ali kad ispere suze,
zadivljujuće blista
pa nazdravlja mladim vinom
iako zna – nije više mlada.
I dok mudro isprepliće vrijeme i breme,
svoj trenutak diše,
ovdje i sada.
10 komentara za "Jesenka"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.