Dok je još daleko bio novi dan
Mjesec je zle čini bacio na me
Na stolici usnuh jedan ružan san
Moru začetu u utrobi tame.
Pred očima nemoćnog promatrača
Jablan se s olujnim vjetrom hrv’o
Stablo pade i zagrli ga drača
Da svijet zaboravi jadno drvo.
Kroz dim se nazirala nova slika
Zemlja bješe sva od pepela siva
Plazila je vatra preko vrbika
Plakala je za njim žalosna iva.
Tada me krošnjama dozva i brezik
Vidjeh brezu što nad grobom treperi
Mrtvi pjesnik nije čuo njen jezik
I probudi me smijeh divlje zvijeri.
5 komentara za "Jezik drveća"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.