Možda su godine obrisale
Risove sjećanja utisnutih
U godove svih naših ljeta.
Možda su zime zamrle,
Smrzle sve latice sretnih misli
Što su procvale nevinošću,
Unutarnjom nadom.
Možda smo pogurali u stranu
Sve otpalo lišće naših jeseni
Što je visjelo šutnjom između nas.
Primjećuješ li
Da proljeća kasne?
Ne dolaze…
Zavijena u sumaglicu
Ostaju u daljini nedostižna!
Možda, da se malo potrudimo
Razgrnuti oko sebe taj veo,
Da porušimo sve staklene zidove!
Možda se proljeće vrati ranije
I rastjera tišinu zime
Što vješa uštirkanu čipku
Na prozore naših odaja
Što odzvanjaju tužnom melodijom tišine.
Možda tada zakoračimo
S rukom u ruci
Preko praga prijekora
I svih trnovitih riječi,
Što su nas nemilosrdno pikale iznutra
Paleći nutrinu poput žeravice.
Možda otvorimo oči
Svjesni prolaznosti vremena
Pokraj nas i u nama,
Pa uhvatimo zajedno svaki trenutak
Svako proljeće, ljeto , jesen, zimu…
4 komentara za "Još jednom, možda"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.