Ako mi noćas okreneš leđa
i ne ostaneš barem do kraja
nećeš znati da je ispod vjeđa
procurila suza divnog sjaja.
Ona je slična večernjoj rosi
što nečujno otkliže s lista
vjetar je uzdasima prosi
pa je razbija a opet blista.
I neka joj tuga nije mati
ja ćutim krik iz kojeg se rađa
zadnju slanu kap još mogu dati
k’o more kad ga ostavlja lađa.
10 komentara za "Još mogu dati"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.