U jednoj stranoj elektronskoj tiskovini, zanimljivoj po tome što ne inzistira na prihvaćanju „kukiza“, pročitao sam podatak da su predšasnici ljudske vrste prije 900 tisuća godina bili na rubu izumiranja. Na čitavoj Zemaljskoj kugli ostalo ih je tek tisuću i pol (!?) primjeraka, što je graničan genetski materijal za opstanak specije višeg reda. Kod virusa i bakterija dovoljan je i jedan primjerak… ili samo njegov dio. Ne treba se zavaravati izgovorom kako za nas danas to i nije važno, budući da se zbivalo u tako davnim vremenima.

Kriza je potrajala ne baš kratkih 130 tisuća godina i vjerojatno je bila prouzročena tadašnjim masivnim klimatskim promjenama, zahlađenjem prije svega. Pretpostavlja se da je spas uslijedio nakon otkrića korištenja vatre. Nekako u to vrijeme pojavljuju se neandertalci koji i danas čine značajan postotak ljudskog genoma, naročito u nas Europljana. Kad bismo bili u stanju vratiti se u prošlost i pobiti tih nekoliko stotina razvijenih primata, pri povratku u sadašnjost vjerojatno ne bismo zatekli ljude. Ne možeš izgraditi krov ako nemaš temelj, osim ako taj krov ne levitira na magnetskom polju sila. Što znači da, teorijski… ipak možeš obnoviti izumrlu speciju, kao u Jurassic Parku, ako imaš know i još, k tome, how. Da ne spominjem davnog komarca punog praljudske krvi, utopljenog u okamenjenoj kapi smole, dakako.

                                                                                     .

Na ovom mjestu zamislite scenu iz „2001: Space Odyssey“, u kojoj naš umjereno humanoidni predšasnik samouvjereno, u hektičnoj ekstazi – praćen brižnim očinskim/majčinskim pogledom božanskog crnog megalita –  globurom razvaljuje životinjsku lubanju,  uz fascinantne zvuke Straussove tonske poeme Also sprach Zarathustra. Op.30. Globura leti u zrak, okreće se i postaje satelit u Zemljinoj orbiti.

Kao čudom… izmjestili smo se u Anno Domini 2023. Ljudska vrsta još uvijek postoji… i te kako. Od negdašnjih tisuću i pol… `ajmo reći duša, namnožila se do osam milijardi. Opasnosti za opstanak više nema. Tu su, istina, atomi, vulkani, crne rupe, zagađenje, neutronske zvijezde, ozonske rupe, kometi, poštena umjetna inteligencija, mikrobi, sunčeve erupcije, nepoštena neumjetna inteligencija, klimatske promjene, ejlijenski *klinovi… čekaj malo, ejlijenski… što(!?), kao i mnoge druge opasnosti koje nam, navodno, prijete… ali u te bajke za djecu nitko normalan na Zemlji više ne vjeruje.

Sjedim, tako, i čitam jednu od rijetkih preostalih hrvatskih elektronskih tiskovina koje ne zahtijevaju prihvaćanje „kolačića“ u svrhu „zaštite naše privatnosti“ od nas samih. A propos, svojedobno sam dobio pisamce od jednog svjetskog konglomerata koji me lijepo zamolio da prihvatim njihove „čvarnjače“, to jest, kolačiće jer, kažu, oni ionako imaju zakonsku mogućnost koristiti na meni te svoje tracker-programe, pristao ja na to ili ne pristao. Nemojte nasjesti na ovu pokvarenu i lažnu prijevaru. Sad po čitav dan od istog konglomerata, sasvim legalno („Josipe, Josipe, crni Josipe… pa sami ste potpisali i pristali da smijemo!“) dobivam SMS-pitanja sljedećeg sadržaja: „Kako ste se večeras proveli u kinu, Josipe? Kakve usluge pruža taj javni nužnik, u kojem ste danas – već po treći put – boravili od12:36 do 12:48h? Što ste, i kome, kupili u cvjećarnici iza ugla? Zašto se namjerno pokušavate utopiti u rijeci pa mi radi toga opet, po tko zna koji put, moramo zbog vas zvati hitnu službu spašavanja?“

Čitam, dakle, svoje posljednje novine bez čvarnjača, i imam što vidjeti:

Kažu da će društvena mreža – ranije znana kao Twitter, a sada kao „X“ – proširiti raspon informacija koje prikuplja od svojih korisnika, pored ostalog, i na biometrijske podatke (po sigurnosnoj definiciji to su „jedinstvene fizičke karakteristike poput otisaka prstiju, koje se mogu koristiti za automatsko prepoznavanje). Osim toga, proširit će taj raspon obavještajne otimačine i na razinu obrazovanja klijenata te na njihovo radno iskustvo. Doprinos politici „zaštite privatnosti“ na internetu obrazložili su, ne baš suvislo, izjavom da će se prikupljenim informacijama koristiti pri „obučavanju svojih modela strojnog učenja ili umjetne inteligencije“. Alles klar, Herr Kommissar?! K`o puding!

Novi naziv Twittera – platforma „X“ – nesumnjivo ima veze s firmom SpaceX istog vlasnika, dok u pozadini – ironično kolateralno – stoji /ex/ kako se u engleskom spellingu čita slovo „x“ (dakle, „bivši“ … Twitter). Saznaje se da isti vlasnik priprema i skoro otvaranje još jedne u nizu svojih „X“-tvrtki. Ova će se zvati „xAI“, a služit će u svrhu (doslovan navod) „razumijevanja stvarnosti“.

Hm… nisam baš posve siguran da razumijem. Which part!? Pa… stvarnost.

I sve to da me zadesi od Elona Muska, simpatičnog nespretnog momka, medeka iz susjedstva koji se rado slika s Muppetima ili `gluvari` sa škvadrom iz Big Bang Theoryja. Eh, Elone… `ecijam tu`!? Za razliku od iritantno antipatičnog Cukija ili raspojasanog Bezosa-pezosa, Elon mi je bio jedini relativno prihvatljiv bogatun. Uveo je električne automobile, premda ne znam odakle sad svijetu toliko električne energije iz obnovljivih izvora, a do jučer je nije bilo; Obećao mi je da ću doživjeti formiranje ljudske kolonije na Marsu s milijun stanovnika… i svojski je tomu prionuo; Neki dan je javno zatražio strogu kontrolu umjetne inteligencije ili njenu potpunu zabranu, radi mogućnosti zloupotreba. I… odakle je sad ovo ovako bolno došlo!?

Moja prva asocijacija na pojam „X“ je… nepoznanica:

MisterX je lik human mutanta iz „Marvel Comics-a“;

Scary Mr.X je antagonist survival horrora iz „Resident Evil“ – franšize;

Naziv „Mr.X“ obično se koristi kao pseudonim za nekoga čije ime je tajno ili nepoznato.

Taji li nama, svjesno ili nesvjesno, simpatični Elon Musk svoju „tamnu stranu“?

                                                                       .

*Za vrijeme drugog svjetskog rata slavonske snaše su `vāko pripovidale kad bi se skobile na drumu: „Jes`čula, prijo… kažu da će na nas bacat klinȍve!?“ „Ujme oca i sina“, promrmljala bi druga drūga, užasnuta.

Riječ je, razumije se, bila o otrovnim plinovima, a ne o klinovima, ali… kako su si priprosti ljudi toga doba, uopće, mogli predstaviti opasnost od „plinova“. Dotle su klinovi – osobito oni veliki, željezni, iz kola – mogli predstavljati realnu opasnost, u slučaju da vam iz aviona padnu na glavu. Mi se sada možemo svisoka smijati njihovoj neukosti, ali naše poimanje opasnosti od eventualnih nepoznatih oružja neke razvijene svemirske inteligencije moglo bi nas učiniti još daleko priprostijima u svojem neznanju, u odnosu na naše neuke snaše.

.

slika: Motrilac, Kreativni odjel, Rijeka