Ova simpatična metafora svakim danom postaje sve manje simpatična. Ako vas danas pregazi vrijeme, to više i nije metafora… a nije ni bezopasna pojava. Opasna je upravo onoliko koliko i da vas na zebri neke od europskih metropola pregazi Schnelo-Velo… ili osamdesetgodišnjak na električnom trotinetu. Crvene gradske uprave, u koaliciji s još crvenijim zelenim partnerima, svoje ulice sustavno čiste od svih vidova prometa zasnovanog na neobnovljivim izvorima energije… čitaj: „nafti“. Prijevoz osoba pokušava se, dakle, svesti na vozila javnog prometa, s kojih u vas zure ponosno kočeći natpisi: „Mi vas vozimo samo na struju iz obnovljivih izvora!“ Naravno, tu su i električni auto-mobili koji, nažalost, nisu „samo-hodni“, kako im naziv govori, već su iznimno lakomi i proždrljivi stvorovi. Blago nama dok imamo atomske elektrane jer vjetar, sunce, voda i vatra zasad zajedno pokrivaju jedva četvrtinu naših energetskih potreba.

U svijetu u kojem su klimatske promjene – prouzročene i ljudskom rukom – već neosporne i očigledne, mora se nešto poduzeti. Ali… što!? Prodaju svojih neobnovljivih izvora energije Putinova Rusija uvjetuje obnovom ljubavnog „Sporazuma o prijateljstvu, tenkovima, suradnji i međusobnoj pomoći“, poznatim i pod nazivom „Varšavski pakt“. Zapad ih pokušava embargom, prijateljskim riječima i taktičkim projektilima s osiromašenim uranom nagovoriti na kompromis, ali Putin ne haje. Opcija svrgavanja vlasti slanjem nekoliko nosača aviona – poznata iz nekih drugih zemljopisnih regija – ovdje ne drži vodu, iz razumljivih razloga.

I onda… kao i uvijek u povijesti kad nije bilo suvislog racionalnog odgovora vlasti na izazove sadašnjosti – a još manje budućnosti – državne uprave Zapada kojima (za razliku od nelojalne konkurencije s Istoka) hipertrofirana demokracija predstavlja težak uteg na nogama, umjesto da „Urbi et Orbi“ priznaju bolnu istinu o kroničnom nedostatku energenata, kao i da konkretno pristupe nepopularnoj redukciji grijanja, prijevoza i masovne proizvodnje, prepuštaju svoje građane srednjovjekovnoj magiji autistične djevojčice čiji se roditelji, basnoslovno i bezočno, bogate na jaslicama svog malog obiteljskog obrta.

Sukladno gore navedenoj nevoljkosti vlasti da „popu kaže pop“,  Kulturnu Europu sad trese i „Velo-Religion“, sa svetim Biciklom na oltaru (kao da biciklisti ne moraju trošiti neobnovljive kokice i pajceke za tjeranje svojih svetaca po „Velo-ulicama“. Po tim kvazi-ulicama (koje se množe kao štakori, a nemaju baš nikakav prometno-pravni status, tvrde stručnjaci)  još uvijek će, na neodređeno vrijeme, biti dozvoljen i promet ostalim prometalima, uz prijekorne i mržnjom ispunjene poglede vladajuće Velo-pastve. Nametnici… pardon, nametači ovog kulta padaju dotle u religiozne ekstaze, zaljubljeno gledajući sebe u budućnosti, kao gigantske statue zauvijek upisane u povjesnicu Civilizacije.

Drugu novoosnovanu religiju sačinjavaju takozvani „Klima-aktivisti“, koji štuju kult već spomenute svete Grete. Ta Jeanne d`Arc zwei baca svoje autistične, mržnjom ispunjene poglede na sve što se kreće. Čini to s palublja ili iz potpalublja svojih skupocjenih jahti, s pogonom na različita goriva.

Nadam se da ste shvatili poantu mojih razmatranja. Ako niste, ja ću je ovdje nacrtati.

Ukoliko obnovljivi izvori energije pokrivaju četvrtinu ukupnih potreba čovječanstva – a navodno jedva pokrivaju – ne možete riješiti problem globalnog zagađenja masovnim uvođenjem vozila na električni pogon. Time ćete, istina, malo ublažiti gradsku poluciju, ali na rubovima suburbija morat ćete izgraditi termoelektrane na fosilna goriva, koje će zadovoljavati enormno povećane potrebe za električnom energijom. Nije li to prelijevanje iz šupljeg u prazno!? Podsjeća me na priču o… „overnjanskim senatorima“, ako se ne varam. A priča glasi ovako:

Senator Pero… recimo, Pjer: „Kamo ćemo s onom zemljom iz crkvenog dvorišta?“

Senator Frunc: „Iskopat ćemo pored nje rupu i odložiti zemlju u tu rupu.“

Senator Pjer (zvan Zanovijetalo): „A kamo ćemo sa zemljom iz nove rupe?“

Senator Frunc: „Pa… iskopat ćemo pokraj nje još jednu veeeliku rupu, u koju ćemo potrpati svu tu zemlju.“

Još manje je pristojno od svetice-Gretice što mi se svisoka obraća svojim mesijanskim parabolama… tipa filma o Gardeneru:

„Ti trošiš moju budućnost!“ (uz škrgut zubi i grimasu lǘtka Čakija).

„Ne, gospodična Thunbergova,  ja ne trošim vašu budućnost, ja trošim svoju sadašnjost. “

Bože dragi, sve riječ po riječ, i posve sam zaboravio na temu iz naslova članka!

Ebe! (uzvik koji vrlo šarmantno izgovara Laura Pausini u jednoj svojoj pjesmi. Ovdje u značenju: „`aj`mo!“ ili „ba, kren`mo!“).

Ne spadam među ljude koji se lako snalaze u utrci sa svakodnevno novim tehnologijama. Moj sadašnji problem sličan je onome koji sam imao s matematikom u osnovnoj i/ili srednjoj školi. Teorem glasi: „Ako si i jedan jedini sat matematike prespavao, na sljedećih stotinu možeš slobodno nastaviti spavati, jer ni budan nećeš ništa razumjeti. Taj svoj prvi, ključni prespavani sat s umjetnim inteligencijama davno sam već obavio. Ipak, premda još uvijek ne znam otvoriti komboks-poruku na svom hendiju, ponekad sam beskrajno ljubopitan glede novih tehnologija… na fenomenološkoj, ne na tehnološkoj ili korisničkoj razini. Tako me jučer zaintrigirao pojam GPT, pa uz to 4, vezano za AI … s još nečim ispred, što sam u međuvremenu zaboravio. Sva ta zagonetna slova pričinila su mi se božanski nedokučivima u tajanstvu sadržājā koje pokrivaju. Strašno i strasno sam se razgnjevio i odlučio, pod svaku cijenu, proniknuti u tajnu artificijelnog svetog grala koji se krije iza GPT4 AI … plus ono nešto, što sam zaboravio. Možda bih, ipak, odustao od tog dosadnog daveža, da nisam usput negdje pročitao kako su se oko toga grala – na sjednici zatvorenoj za javnost (Opa, Miki!) – sastali, među ostalima, i Elton John Musk, Cuki the Kuki, Billy the Kid Gates i još neki… ostali.

Pogledajmo sad… što sam, nakon sat i pol vrndanja po mrežici, saznao!? Malo pa ništa! Riječ je o kompjutorskom programu koji vam:

– Zna reći, što možete ispeći od sastojaka slučajno zatečenih u hladnjaku;

– Može predložiti termine za sastanak s prijateljima, tako što usporedi slobodno vrijeme svakoga od vas sto trideset i sedam;

– Može pomoći da lažirate američke predsjedničke izbore…

i još nekoliko sličnih trivijalnih stvari.

Čisti gubitak vremena… taj sveti AI... gral GPT 4. No da se ne biste i vi dosađivali čitajući moj članak, kao što sam ja skapavao proučavajući najrazličitije statističke podatke, otkrit ću vam da Zuckerbe… pardon,… da Zucker dolazi na kraju.

Generative Pre-trained Transformer ili, u slobodnom prijevodu, „generativni unaprijed obučeni transformator“ sposoban je generirati koherentan i kontekstualan tekst, ali je sklon i „haluciniranju“ pa vas ne treba začuditi ako vam pošalje poruku, tipa:

„Ona je tvoja žena, ali ti nju ne voliš. Ti trebaš voljeti mene!“

Tu sad nedostaju još samo autistična sveta Greta, lutak Čaki i žena u crnom, koja ti je ušla u auto na pustoj cesti, pa te drma za ruku i vrišti:

„Daj mi moju jetru!“

 

Slika: Nik Titanik