prije nego noćni klubovi zatvore vrata
oblačim vlastitu kožu
punu topline od žara ljubavi
pohote i ludosti
uznemirujem grobnu tišinu
okruženu pustoši
iz koje čujem vlastiti plač u kriku
vremena se mijenjaju
mutno ulično svjetlo
razvlači usta u najblesaviji osmjeh
žalost nastaje u ostacima tame
a iskričava magla
poznaje plavkaste i ružičaste pahuljice
što lebde
dolutale i izgubljene
okusa iscjeđenog limuna na usnama
u otvorenoj budućnosti
7 komentara za "Jutro poslije"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.