Ponekad pomislim da smo cigli

sasvim krivu zadaću dali

ona nije tu da štiti, grije, toplinu širi

razvija, da ruke vrijednima čini!

Ona nije tu da gradi dom, mjesto gdje je čovjek sretan, u svom.

Cigla treba mirotvorac biti, pravo i  pravdu širiti!

Kada tikva neka pomisli da je velika, puna odlika,

samo zato što stoji na debelom vratu njega, čelnika

punom obmana, koji samo brine

kako svojeglavo vladati, svladati, nadvladati

kako posavjetovati, lagati, pametovati

imati apetite, nikad ničeg dosta, željeti tuđe , stvarati oruđe

pričati o miru, trovati, ratovati…

E tada, ta cigla, treba bi doći na svoje

iskoristiti sve svoje tople boje

jer u njoj i gline i pijeska i vode,

taman svega da zamahne, zavitla tijelo pa poleti visoko gore,

alarmira svoje skrivene dalekozore

i padne točno brzine vrtoglave

posred usijane glave

pa bez rasprave, ispravi sve felere

otjera sve blefere!

Svima bi otad dobro bilo!

A i cigla bi time dobila počasno mjesto

ušla u mnoge povijesne knjige, prihvaćena bez intrige

upisana pod pojmom slobode

svijet bi slavio njene pohode.

Zato, poštujte ciglu!

Nikad se ne zna kad će, na glavu….