Kad te nitko više ne zove “sine”
Osluškuješ vjetar, sakrivaš lice
A onda hrabro pogledom u visine
Razmičeš oblake, propitkuješ ptice.
Kad te nitko više ne zove “sine”
Najbolnije ćutiš da nisi dijete
Nema glasnijeg od krika tišine
Smiješni gromovi s neba prijete.
Kad te nitko više ne zove “sine”
Srce dahće u olovnom kaputu
Pa smišljaš sitne prevare i psine
Kako do sreće na zemaljskom putu.
Kad te nitko više ne zove “sine”
Dodiruješ sjene, sakrivaš lice
A onda ne čekajuć’ da bol mine
Prigrliš život do zadnje sitnice.
11 komentara za "Kad te nitko ne zove"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.