Kad zanoća, a bolna hladnoća

grize za srce k’o pseto bijedno

kad zanoća spasi me samoća

oživi ono života vrijedno.

                      .

Kad zanoća, u meni samoća

probudi one daleke dane

puna je zdjela mirisnog voća

cvjetaju grane iz svake rane.

                     .

Kad zanoća, u meni balada

zatomi kišu koja svijet plavi

i tuga mirno tu glazbu sklada

u kapi rose uvijek se javi.

                      .

Kad zanoća, u meni ljepota

tišinu dugu versima zlati

pjesmu duša u ljubav umota

kao dijete kad grije ga mati.

                     .

Kad zanoća, a bolna hladnoća

grize za srce k’o pseto bijedno

kad zanoća spasi me samoća

oživi ono života vrijedno.