KADA ODEM
pokopajte me licem okrenutim prema zemlji
s nogama zarivenim u crnicu
da me ne bi tražili u oblacima
u suncu
da bi iz tijela i glave
bilje proklijalo
da ruke mi mogu korijenje pustiti
kad prešuti se ime
kad zaboravi se riječ
jer se gleda
a ne vidi se
pokopajte me s glavom okrenutom nadolje
bez lijesa
u majčicu zemlju
da ne gledam nebesa
da ne bih za njima
i u lijesu čeznula
7 komentara za "Kada odem"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.