Kada posustaneš snivati,
kada misliš da sve je stalo,
da sivi dan za danom
u monotoniji se vrti,
postoji uvijek netko poseban
tko do tvojeg srca i snova
duboku stazu zna prtiti.

Kada pomisliš da ljubav
potrošila je sve sokove tijela
koje neće više propupati,
postoji netko snažan
koji će ti darivati proljeće
pa umjesto osušenih grana
probuditi će u tebi cvijeće.

Kada pomisliš da ljubav prava
jedino je plod neobuzdane mladosti
što kroz žudnju bubri i opstaje,
zrele godine divlju ružu probude
da šipak za slasnu marmeladu ponude.

Istinska ljubav ne poznaje godine,
na licu ne broji bore ni umore,
ona svakim atomom tijela putuje
i nudi života slike posebne.

Štefica Vanjek-Štefi