Kada se svađamo more i ja

jer ima i takvih dana

ono se naljuti

i danima šuti.

Ne da vjetru da mi jedra mreška

i nema smješka u oku duboku.

Sve ribe od mene okreću glave

a dubine plave

mrmore.

More mi kaže da sam mu teška

tek prirode  greška

i sve boje pretvara u sivo.

A  ja mu velim da je tromo

da smrdi

na ustajalo pivo.

I spomenem  Posejdona

u kontekstu ružnom.

Ono mi prijeti da će morske pse

poslati na mene

da neće trpjeti drskost jedne žene

a ja njemu da svoju ljepotu

mojem oku zahvaliti može.

More odjednom

nasmije se vedro, napuše mi jedro

i opet nad nama sunce sja

i smijemo se, smijemo se more i ja.