vijesti.me

 

Vani je puhala snažna bura, noseći pred sobom plastične vrećice i ostalo smeće koje bi našla pred sobom .Jedan pogrbljen lik u crnom kaputu, teškim se je koracima probijao kroz ulicu. Snažan vjetar ga je vračao nazad. Kao da mu nije dozvolio da ide, kamo je naumio.

Borama izbrazdano lice uvuklo se je u visoki ovratnik kaputa, crni šešir koji je nekada vidio i bolje dane bio je nabijen na uši. Ogledavajući se po kućama, čovjek je išao korak po korak .

Tražio je pravi broj. Iz džepa je ponovo izvadio zgužvani papirić i škiljeći provjeravao adresu.

Napokon ju je pronašao. Skrivena među palmama, na vrhu brda, uzdizala se je prekrasna bijela građevina, okružena velikom terasom, na kojoj su se njihali bijeli oleandri .

Strme stepenice su vodile kroz prekrasno uređen vrt do glavnog ulaza.

Čovjek se je lagano, korak po korak uspinjao prema zgradi, pridržavajući se za kameni zid.

Iscrpljen od puta, gladan, klonuo je pri kraju stubišta.

Marijana je stajala u boravku gledajući kroz prozor igru vjetra među granama palmi.

Zamišljena i nekako odsutna duhom, nije primijetila da joj je Damir stao iza leđa .

Odjednom je protrnula, ugledala je nekoga na stubištu.

-Damire, netko je na stepenicama, tamo ispred terase! uzviknula je u strahu. –Pođi pogledati tko je, možda netko treba pomoć !

-Samo da uzmem jaknu !trčeći doviknuo je Damir i hitro sjurio niz stepenice.

Damir i Marijana upoznali su se na fakultetu, sprijateljili se, no njihovo prijateljstvo je ubrzo preraslo u ljubav . Ona je bila vitka, visoka plavuša, za nečiji ukus možda i pomalo mršava, dok je Damir bio crn, atletski građen. Nakon završetka školovanja i magisterija, ozakonili su svoju ljubav. Oboje su bili uspješni poslovni ljudi, napredovali su iz dana u dan .Kupili su krasnu kuću i osnovali obitelj. Dobili su prekrasne blizance, dva sinčića .Marijana je bila iz grada, njeni su roditelji živjeli u blizini i svakodnevno uživali u unucima . Marijanina majka, bila je u mirovini i nije dozvolila da Marijana djecu odvodi u jaslice, već se je ona brinula o njima i čuvala ih, kada bi njih dvoje radilo.

Damir je bio iz malenog sela, dolazio je iz skromne obitelji. Do fakulteta živio je sa majkom, pomagao joj u svemu, jer otac mu je poginuo na poslu dok je on još bio beba. Majka je ostala sama s njime, Živjeli su od očeve mirovine i preživljavali iz dana u dan .Ipak, uspjela ga je iškolovati. Kako bi mogao upisati fakultet, majka je prodala svoju očevinu, te dala sav novac.

Željela je da njen sin postane «netko», željela je da se makne iz tog praznog sela.

I otišao je…

 

Dotrčavši do čovjeka koji je ležao preko stuba, Damir je lagano okrenuo mršavo tijelo.

Srce mu je zadrhtalo, munja mu je proparala sljepoočnice .-Taj čovjek, što on radi tu ?

Bože, što je njega natjeralo da dođe na moju adresu ? tisuću pitanja letjelo je Damirovom glavom, a na niti jednom nije znao odgovor.-Željko ! Željko! vikao je Damir .Pokušao je otkopčati starčev kaput da mu opipa bilo, kada je začuo lagani šapat : -Marija, Marija me je poslala da te nađem.

Nakon dužeg vremena, Damir se je sjetio majke. Previše obaveza zaokupilo je njegove misli, tako da je zaboravio bolesnu staricu u selu, koje još samo crne vrane posjećuju .

-Željko, hajde polako ustanite, oslonite se na mene.

Marijana je sve to nepomično promatrala s prozora, kada je vidjela da Damir vodi stranca prema vratima pohitala je da mu pomogne.

-Damire, što se je dogodilo, tko je ovaj čovjek ? uplašeno je zapitala .

-Marijana, molim te skuhaj nam jaku kavu, pa ćemo onda razgovarati dok čovjek dođe malo k sebi.

Budući da   je popio kavu i malo se ugrijao, Željko je znatiželjno  promatrao Marijanu i Damira .

-Znači ovo ti je žena, sinko? promuklo je upitao starac.

-Je, Željko. odgovorio je Damir, dok je Marijana sa čudom promatrala došljaka .

-Lijepa ti je žena, a i ti si mi postao ljudina otkako te nisam vidio.

-Gospodine, da li ste gladni ? nesigurno je upitala Marijana .Imam fine pileće juhe da vas malo ugrije .

-Nemoj se mučiti sa mnom, pojest ću ja što bilo, samo da malo predahnem. Teško vas je bilo naći u ovolikom gradu, eto uz Božju pomoć našao sam vas.

Damire prije svega da ti kažem zašto sam ovdje. Marija, tvoja mati, teško je bolesna, već mjesec je u krevetu. Ja sam joj išao po doktora i lijekove, pomognem joj u svinjcu i štali jer ona više nikuda iz kreveta ne može. Žena joj kuha i pere. Jučer me je ujutro natjerala da zovem župnika da ju ispovjedi, prije toga mi je dala ovo pismo i novac za kartu .Nije htjela pismo slati poštom, već me je natjerala da te idem tražiti i da ti u ruke dam ovo pismo .

Drhtavom rukom Damir je od starca uzeo majčino pismo, polagano je ustao i otišao do prozora. Čitajući pismo slane su suze ostavljale mokar trag na njegovom licu.

Srce mu je parala bol, sjetio se je majke, njene muke ,njenih riječi.

Pročitano pismo palo mu je iz ruku. Tijelo mu se je treslo u grčevitom jecaju .

Marijana je podigla pismo još uvijek zbunjena i stala čitati nježan krasopis, koji je ponegdje bio umrljan, čini se kapljicom suze.

Majka je pisala: –Sine, među tvojim stvarima pronašla sam ovu adresu, ne znam dali je točna, zato šaljem Željka da te pronađe. Dijete milo, čula sam da se je ostvarila moja želja, da si postao uspješan čovjek, neka Bogu hvala. Ne kudim te dragi sine, znam da puno radiš i imaš brigu o obitelji, ali bi te još jednom željela vidjeti. Tebe, moju snaju i unučiće pa da u miru umrem .Poljubi mi sve troje i dođi što prije ! Voli te tvoja majka !

Marijana, spremaj se i spremi djecu za put! uzviknuo je u očaju Damir. Željko dođite da vam dam nešto da pojedete prije puta, ja ću vas vratiti .

Da li je majka zaista tako bolesna? Zabrinuto i sav u očaju pitao je Damir.

-Nemam ti što lagati sinko, mislim da joj je jako malo preostalo vremena .Bolest se je prebrzo proširila. Tiho je odgovorio Željko  teško uzdahnuvši.

Krenuli su na put, Damir je vozio šutke dok su mališani  mirno spavali pozadi. Željko je sjedio pokraj njega i drijemao od umora .Poznati krajolik prolazio je pokraj njih poput filmske vrpce .Napokon su stigli. Prilazeći kući ugledali su ljude u crnini okupljene u grupice.

Damir je bez daha istrčao iz auta i utrčao u kuću .Bilo je prekasno. Na krevetu mirna, blijeda, njegova majka je snivala vječni san. Nije dočekala sinov povratak .

-Majko! Dozivao je Damir, grleći mrtvo tijelo.

Odaziva nije bilo.

Sahranili su majku na seoskom groblju. Damir je naručio prekrasan spomenik od impale, kamena crvene boje. Prošao je dvorištem i u mislima gledao majku, kako hrani kokoši i muze kravu. Samo u mislima…

-Damire, ovo pismo mi je dala Marija za tebe. čuo je Anin glas iza sebe. Ana je bila Željkova žena, brinula se je o Mariji do kraja .

Otvorio je majčino pismo u kojem ga moli da proda ovo imanje i sav novac da ostavi za školovanje svoje djece. Željezna ruka stisnula je Damirovo srce, sjeo je na klupu lica okupanog suzama i prisjećao se vremena provedenog s majkom .

Kajao se je  što je zaboravio ženu koja mu je podarila život, koja ga je uputila u život, koja je na kraju ostala sama i napustila život dok je on bio daleko od nje .