Kamen je kamen – uz korov ili ruže
Hladan se budim kraj neznanih tjelesa,
Nekad se osmijehnu i ruku mi pruže
Često me prokunu munjama nebesa.
Bježim ko lopov što po navici, eto,
Obija srca usamljenih pragova,
Bedra ulica njuši prljavo pseto
Na putu davno izgubljenih tragova.
Pregorena želja oblacima dima
Doziva kišu samilosnih očiju,
Nema te, a opet kao nikad ima,
Vranci nemira vuku praznu kočiju.
Sve vodi u dolinu mrtvih slavuja
Nad posljednjim stihom crne vrane kruže,
Da jedna tvoja suza za me nabuja
Puknuo bi kamen , procvjetale ruže.
Aljoša
17 komentara za "Kamen i ruže"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.