Kamen po kamen nanizalo je vrijeme,
iz pukotina šapuću zazidani snovi
sljubljeni s mahovinom što se za njih lovi.
Negdje, ispod ilovače, zatrto im sjeme.
Vjetrovi i kiše ispraćaju sjene
što klize niz mramor ogrnute tišinom,
a u vedru večer plešu s mjesečinom
osluškujući tajne nikad izrečene.
Tek poneko slovo, srebrno il’ zlatno,
svjedoči u spomen zaboravljenoj duši,
a kamen čuva stražu u svijetu što se ruši
na vratima vječnosti, dok se njiše klatno.
5 komentara za "Kamena straža"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.