Ponovno se vraćam
nakon dugog bijega,
u toplinu sobe
i u svjetlost lampe.
Ponovno tu čitam
neke stare knjige,
sve je ovdje isto
kao davno nekad.
Još na mome stolu
ta skulptura stoji,
u zagrljaju pripijena
dva kamena tijela.
I sve da bih i htjela
rastat se ne mogu,
kao da je vječnost
spojila im usne,
u poljubac dugi
i u jedno biće.
7 komentara za "KAMENI POLJUBAC"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.