Kamo se sklanjaju pogledi

kada ljubav potopi plima

srce skori zima

u što se pretvara

kamo nestaje

kada prestaje

pa tmina na nas

noć spusti

a vrijeme ne zastaje,

ne ostaje, ne pita

kamo se sklanjaju

da li se gase

ili se u razlomljenom svjetlu

na drugoj usnuloj koži

nastane

i spase,

kamo nestaju dodiri

u buđenju

kada izbrišemo nebo

da li se zapečate, okamene

od životnog udarca

ili dalje lebde

uz glazbu povjetarca,

nađu nove ruke

nevine, plahe, meke

uplove

u luke daleke,

kamo se kriju šapati

kada zanijeme

usred prekinuta daha

 drhte li

pored zalutale sjene

čekajući da progovori

sretnije vrijeme,

kamo nestaje sve

pitam se sada

a noć pada,

pada

i pada.