Ne kradem više riječi

iz svojih starih pjesama

ponašam se racionalno

oblačim čizme od krokodilske kože

i krećem u potragu za danima

kada je ljubav krupnim koracima

prolazila kroz našu mahalu

Nisam više mlad

kao nekad kad sam

htio zaustaviti vjetar

ponijeti neku sitnicu

i doći pod tvoj prozor

pa zapjevati „ hajde uzmi se sa sobom…“

Prošlost se ponekad zaglavi

u vratima sjećanja

komadajući moju priču,

dajući joj neki novi smisao

Ja ulazim,

kao u živo blato,

u svijet koji nestaje

tražeći riječi

koje bi izrazile onu istu radost

što je iskrila iz davno zaboravljenih susreta

Sve nijanse ljubavi i strasti

koje smo uživali

do posljednjeg daha

leže u kutijama uspomena

Svako od nas

izgubio je jedan dio sebe

ostajući ili odlazeći, svejedno

i ovo sjećanje samo je blijeda kopija

lažna i nedodirljiva, naše prošlosti

koja nam nedostaje

kao vino

kao nježni dodiri u jesenjim noćima

kao snena jutra koja klize između prstiju

kao ljubav

baš onakva kakva je bila