U meni ipak više ne tinja
vatra zatomljenog krika,
al’ odnekud opet doprašinja
karavana minulih slika.
Kao da je staru ragu
opet zajašio zloban tat
kradući joj zadnju snagu
u pomno odabran sat.
Pa koristi priliku svaku
da ono što bilo je davno,
u čast proteklom nedostatku,
uskrsne neslavno i javno.
Služi li ičem olinjala krivnja?
Ima li ičeg iza oronulih slika?
Čemu pamtiti da je kivnja
odjekivala nutrinom bez krika?
A možda mi je dana bolja prilika
da zbog ondašnjeg nedostatka
stanem u obranu “djela i lika”
i ne ostanem opet za dobro kratka?
7 komentara za "Karavana minulih slika"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.