UNDER THE BASHO JOURNAL (USA) izabrao je pet pobjedničkih haikua po izboru urednika pod nazivom Peak Experience – Heritage Haiku Award za 2024. godinu.

Izuzetno me raduje da je i moj haiku izabran za ovu vrijednu nagradu:

rain boots ..

the child is jumping

from cloud to cloud

*
kišne čizmice..

iz oblaka na oblak

dijete skakuće

Haiku odabrao i recenzirao urednik Pravat Kumar Pradhy:

„Haiku Katice Badovinac plijenio je moju pažnju svojom jednostavnošću, suptilnom elegancijom (shibumi) i lakoćom (karumi). Pjesmu karakteriziraju osnovni atributi estetske ljepote haiku tradicije: kigo, kireji, jukstapozicija i haiku duh. Postoji vizualni užitak dok svjedočimo djetetu koje skače preko kišnih mlȃkā. Jane Reichhold jednom je napisala: “Poezija je vizija onoga što je ovdje i sada i što može biti.” Kiša simbolizira osjećaj pročišćenja. Oblak se manifestira metaforom transformacije: oblaci u kišu, i dalje. Djeca uživaju u obilju sreće pod kišom koja rominja. U isto vrijeme, slika intimno povezuje čitatelje s obnovljenom radošću i podsjeća ih na njihove nezaboravne dane djetinjstva. To me podsjeća na citat Alana Wattsa: “Dobar haiku je kamenčić bačen u bazen uma slušatelja, izazivajući asocijacije iz bogatstva vlastitog sjećanja.” Tako horizontalna os haikua isprepliće asocijativno povezivanje dječjeg zanosa gledatelja kroz vertikalu osi niza vremena. Bez detaljiziranja (pokaži ali ne ispričaj), pomlađuje bit haiku duha. Mislio sam spomenuti Shelleyeve prekrasne stihove iz pjesme “Oblak” (1820.) gdje prikazuje:
“A ja cijelo vrijeme uživam u plavim osmijesima neba,
dok se rastvara u kišama.”

Riječ “oblak” nije sezonska tema i kategorizirana je pod “Nebo i nebo (tenmon)”. Katica vješto uvodi ‘čizmice za kišu’ s implikacijama sezonskih rezonancija. Interpunkcijski znak u haiku u obliku elipse (kireji) daje dovoljno bijelog prostora (ma) da čitatelji mogu razmišljati. Zanimljivo je napraviti analognu usporedbu s haiku Alana Summersa “Cloud kigo/ lagana kiša tapka po/ tvojim podovima slavuja” (Asahi Shimbun 2013.) s uvodom u sezonsku referencu ‘lupkanje kiše’ za povezivanje s oblakom.

Upotreba književnih sredstava kao što je ponavljanje riječi (cloud to cloud), vizualno slikovitost i aliteracija suglasničkog glasa ‘d’ dodaju ljepotu i odjek haikua. Prikaz “skakanja s oblaka na oblak” iskustvo je blaženog osjećaja i ritmički tijek melodije. Pjesničkom mudrošću i kreativnošću Katica možda prikazuje lokve vode kao oblake.To bi moglo biti dijete koje je preskočilo rupe ili područje ispunjeno kišom s odrazima oblaka. Nastoji li Katica da manifestira simbol mističnog prosvjetljenja ili metaforičkog značenja kroz nevinost djetinjstva? U svom naivnom izrazu, pjesma mi budi misli, prisjećajući se Issinog haikua: “Kako tiho—/ na dnu jezera/ vrhovi oblaka”.

Jednostavnost, mirna kadenca, tonska varijacija (odmak od fragmenta “kiša, čizme” do idiličnog prikaza prirode) i tekstualne manifestacije rasvjetljavaju trezvenost pjesme. Haiku je obdaren semantikom i uzvišen zvukom. Sadašnje kontinuirano vrijeme (dijete skače) odiše lucidnim protokom djetetove radoznalosti. Zvuk skakanja ostaje kao implicirana slika u oblik pjesničke intuicije. Transformacija materijalističkih elemenata poput “kiše, čizme” u granicu ekstaze očitovala se ugrađivanjem nijansi prirode i ljudske psihe. Vješto me jukstapozicija podsjeća na opažanje Leeja Gurgasa o haiku metodi kao “primarnoj tehnici jukstapozicije slika i disjunkcije jezika.”

James Hillman jednom je napisao: “Um je fundamentalno poetičan po prirodi”. Duša je “ta koja produbljuje”.
Čarobno u svom haiku, Katica nadilazi glazbu radosti života.”

*

Ostali dobitnici Peak Experience jesu:

Sanjana Zorinc, Hrvatska
Pris Campbell, USA
Vidya Hariharan, Indija
Fatma Zohra Habis, Alžir

Svih pet nagrađenih haikua nominirano je od časopisa Under the Basho za RMA i Touchstone.

S engleskog prevela: Katica Badovinac