Pjesma je nagrađena glasovima publike na portalu Pesem si!

                      .

Živjeh tada, živim i sada…
u prvoj, drugoj, trećoj državi

.

i svaka od njih mene je takla,
a nisam se nikuda makla.
Dolazile su i prolazile one
kao vlakovi bez voznog reda
upadajući u njih kao Pilat u kredo.

                    .

Tu, gdje sam sada,
stižem iz totalnog mraka
misleći da su svi ljudi braća
i da za svakoga ima hljeba.

I rekoh sebi: – Nije ni čudo, glavo luda!

Još ti je na čelu vjenčić karanfila
i kosa natratinčena k’o u „djece cvijeća“.

                            .

Snivali smo onih godina zanesenih
da ćemo na konjima bijelim ujahati
u Sedmo nebo. Al’ konja ni za lijeka.

Umorni od teškoga hoda
završismo u pajzlu kod Dva roga;
i pili i pili i pili smo… i sve zapili,
pa pored plota od sreće zaspali.