Nestalo sunca zlaćanog žara
na strništima magla počiva
guštara crna cestu zatvara
oglasila se oboa s njiva.
.
Zasvira vjetar oštro, prodorno
sivi oblaci k’o mȍra naviru
dani se vuku tiho, sumorno
i teške misli snove ispiru.
.
Umrlo lišće prekrilo pute
oči umorne nejasno slute
svjetlost lađara na blatnoj rijeci.
.
Voda uzdiše, zima škrguće
u osami tić tužno cvrkuće
gavran već kriješti, bruje odjeci.
Aljoša
09/01/2023 at 4:37 pm Permalink
Sljedeći broj Diskursa posvećujemo Ivanu Slamnigu. Pišite za “Diskurs”!
09/01/2023 at 5:19 pm Permalink
Odličan izbor👍
09/01/2023 at 5:20 pm Permalink
Odlična pjesma. Može se doslovno napipati zima i osjetiti raspoloženje tmurnih zimskih dana.
Lp!
09/01/2023 at 8:39 pm Permalink
Marija, hvala na objavi, obradovala si me. Hvala i svim pjesnicima koji su ostavili lijepe komentare.
Lp.
09/01/2023 at 10:55 pm Permalink
Lijepa pjesma koja dočarava škrgut zime. Lijep ti pozdrav Katarina.
10/01/2023 at 1:03 am Permalink
Pjesma koja me sjeća na zime moga djetinjstva.
Lp
10/01/2023 at 6:48 am Permalink
Pjesma puna nenametljive simbolike. Ljepota.
10/01/2023 at 1:15 pm Permalink
Baš lijepa pjesma, puna slike i zvuka , pozz 🙂
12/01/2023 at 5:24 am Permalink
I meni je kvaliteta pjesme već upala u oči. Čestitam!
11/02/2023 at 7:16 pm Permalink
Hvala vam, Aljoša i Lave. Lijepo je čitati vaše ostavljene komentare, pa i nakon nekog vremena.
Pozdravljam vas! 🙂 🙂