plus. google.com

Dok se nebom razlijevao akvarel boja, ona je sjedila na stijeni repa uronjenog u pjenušavo more.

Pogleda uprtog u obzor, željno je osluškivala poznati zvuk  krila.

Opraštala se je s danom. Preostala joj je samo ova noć punog mjeseca.

Noć kada su sve zvijezde bile njene, svi morski biseri krasili njenu dušu .

Njena jedina noć koju je mogla uživati kao žena.

Skrivajući se među stijenama, pratila je njegov let. Nježna paperjasta krila bila su raširena

a lice mu je poprimalo srebrni sjaj.

Glasno je udahnula ganuta ljepotom anđela. Da, on je bio anđeo poslan na zemlju da tješi izgubljene duše, i pazi na njih.

A njoj je itekako utjeha bila potrebna.

Prvi pogled na njega, uzbudio je srce lijepe sirene .Svake večeri je tužnim pogledom pratila njegov let. Promatrala bi ga  kako sjedi na stijeni, opuštenih krila i pogleda uprtog u nebo.

Osjećala je njegovu tugu .

Žalila je što nema noge, pa da se može popeti na vrh hridi, zagrliti ga, utješiti, odagnati tugu s tog lijepog lica, utopiti se u mekoći njegovih krila.

Željela je postati ženom, pa bilo to, samo jednu noć.

Netko je  čuo njenu želju .More se je uzburkalo, ogroman val ju je podigao u vis i zatim ju ispustio na pješčanoj plaži . Probudila se je nesvjesna svega što se je događalo u tim trenucima. Čudan osjećaj prostrujao joj je tijelom, spustila je pogled prema donjem dijelu tijela koje je još bilo uronjeno u vodu i umjesto peraje ugledala noge. Netko je ispunio njenu  želju. Polagano je ustala i ogrnula se je crvenom tkaninom koju je pronašla pored sebe .

pokušala je hodati, no svaki joj je korak iz početka bio bolan. Pomalo bol je popuštala sa svakim novim korakom. Želja da mu se približi bila je jača od boli.

Noćas će dodirnuti krila anđela i kada zora svane vratiti se moru, kao morska zvijezda.

Ona to nije znala, nije znala da joj je dana samo jedna noć uživanja, u zemaljskom životu.

Lepetanje krila razbudilo je njena čula. Ispruženih ruku, žudeći za njegovim dodirom,

išla je prema vrhu stijene gdje je stajao on, ruku obješenih niz tijelo, pogleda ispunjenog čežnjom. I on je  potajno leteći promatrao lijepu sirenu, svake bi noći letio iznad pučine samo da ju vidi .

Samo bi katkad zamahnuo krilima, šireći srebrni sjaj oko sebe dok je promatrao blistavu površinu mora i stijenu na kojoj bi sjedila ona i promatrala izlazak Sunca. Noćas je nije bilo .

Tužno je uzdisao, zamišljajući njenu ljepotu pred sobom .

Uzdrhtala tijela, prišla mu je polako.

Trgnuo se. Lagano se okrenuvši, ugledao ju je pred sobom.

Znao je da ju ne smije voljeti, jer anđelima nije dozvoljena veza sa ljudima.

Željeli su dodirnuti jedno drugo, osjetiti ljubav koja ih je gušila ,iskoristiti ovu noć.

Bolni krik čežnje oteo se je iz njenih grudi.

Znao je da ne smije, ali ipak je morao dodirnuti njeno lice, usne koje su žudile za poljupcem.

Noć je prolazila prebrzo, more se je uznemirilo, nebo su prekrili sivi oblaci, priroda se je ljutila na njih .

Iako je znao da će biti kažnjen, privio ju je na svoje grudi, obgrlivši ju nježno krilima.

Polako je nestajala sa izlazećim suncem, topila se je u njegovom zagrljaju.

Znajući da je i njemu ovo posljednja noć na Zemlji, nije ju htio prepustiti morskim dubinama.

Stavio ju je u njedra i vinuo se u nebeske visine.

Letio je sa svojom zvijezdom, želeći  da zauvijek bude blizu njega.

Postavio ju je među najsjajnije zvijezde, a on je nastavio svoj let, dalje, u dubinu svemira, da bude kažnjen zauvijek .

show.hr