Prema sprudu
dopliva oko uzvodno od sna.
To se daljina približila mislima
govorio si –
jedna riječ pade mi u krilo ;
Nitko :
zagonetka ,
hodamo , a ne slijedimo Boga
ususret dolazi – Tko !
Čovjek sa potkovama.

Crna uspomeno , zašto ne sjediš ?
( ogledalo nije očišćeno od lica ).
Što on radi ?
Hoda prema noći
i poseže u svijet – koliko duboko ?
Dublje od smrti.
Znam jednu pjesmu
koju sam pjevao
kada su mi srce iščupali iz grudi ,
nikada i ništa
ne može zamijeniti krv
( moje srce sada kuca u cvjećarni pored kaktusa ) ,
nikakvi vijenci
ne mogu da uljepšaju ljepotu mojih raka.

U ovoj kasnoj zemlji
sada pjevaju neke druge pjesme ,
a ovdje
su nekada živjeli Kentauri.