Nestala je neba svjetlost plava

Role života premotane u tmini

Svijetlo pozornice ih obasjava

Pun mjesec sjaji u tišini.

 

Publika čeka prvi okret

Na tribinama neba lica žuta trepere

Gleda klaun taj mračni svijet

Zvuk raštimane trube kroz noć se dere.

 

Obraza bijelih nosa crvena

Crnom bojom nacrtana suza poteče

Pod svjetlom reflektora obasjana scena

Početak predstave za trenutak sreće.

 

Dernjavu trube guši raskalašen smijeh

Ni zavjese oblaka da ga skrije

Voljeti nedostižnu zar to je grijeh?

Pitanje kojem se i ona smije.

 

Gleda on za zvijezdom svojom

Širi se osmijeh nacrtan crvenom bojom