tumbir
Zašuštalo lišće. Gore povrh huma.
Budi li me vjetar ili divlje zvijeri.
Možda je to putnik skrenuo s druma
Ne sluteć’ da moj dom koracima mjeri.
Dozvat ću ga ! Osvijetlit ću svoje dane !
Tad sam jahao do dvora moje gospe
Nosio joj stihove kao đerdane
Da se od njih svo nebo zvijezdama ospe !
Neka zna ! Usnula je pod crnim velom !
Negdje u proljeće ocvalo i kasno
Tragajuć’ za mojim izmrcvarenim tijelom
Iskrvarilo je njeno srce časno !
Zašuštalo lišće. To su kobni zvuci.
Oni me podsjete da životi venu.
Ni putnik , ni vjetar , mogu samo vuci
Namirisati krv davno prolivenu.
Aljoša
8 komentara za "Kobni zvuci"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.