Kocka je bačena onoga dana
kada si ugledala svjetlo dana
nakon pet noći mučenja matere
prokleta i prije nego si rođena
u nekoj zaboravljenoj dalekoj zabiti
na snijegu i ledu u jauku ostavljena.

Znam da za svaki dah života
koji udahneš cijena za te je dupla
i ovaj put će te vrč nektara mimoići
ispijat ćeš samo svoju gorku žuč.
Crveni se nebo noću na istoku
horizontom se šire krici crnih vrana
i dok zlatne zrake šaraju tuđe nebo
ti, promrzla i uplašena, drhtiš
kao napušteno lane.

Stojiš na obali rijeke sulfatne boje
htjela bi na drugu obalu kročiti,
al’ noge ti nisu stvorene
za šetnje po zrelim voćnjacima
ostat ćeš tu kao rob prikovana.
Zakopana u jami utihloj i mračnoj
poput vojnika s ušljivom uniformom
koji je izgubio sve dječačke sne
tko zna na kojem bojištu
i više neće gledati nova svitanja.