Sinoć sam opet završio “Kod Lune”
Nakon dugog lutanja kroz vlastiti mrak
I donese Luna dvije čaše pune
Nazdravismo čim sjedoh na zvjezdani krak.
Sinoć sam opet bio gost “Kod Mjeseca”
Zamutiše se u jednom trenu oči
I priznah mu: Mjeseče, bol me presijeca
A on namignu i opet mi natoči.
Pogledaj oko sebe, tada mi šapnu
Gomila je pjesnika u gostioni
Ja upijam srebro od suza što kapnu
I nosim sav sjaj koji isplaču oni.
Progledah odmah (s oba oka mutna)
Luna i zbog mene sja, zato me časti
Pred zoru nam je rekla : Još jedna putna
I možete, društvo, sa zvijezda pasti.
6 komentara za "“Kod Lune”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.