potiskujem zelju, dovoljna mi je tvoja prisutnost,
ta misao da granice polako nestaju,
svakim novim danom,
svakom izmijenjenom riječi

jesi li zatvorio krug oko nas
čuvaš li taj nevidljivi prsten osjećaja
taj plašt čarolije koja nas je povezala
potiskujući svakodnevnu kolotečinu i ritam dana

tražila sam te posvuda
u posljednjim odbljescima sunca
i gradovima natopljenim kišama,
lutala od nemila do nedraga

a ti si sve vrijeme bio tu
polako otvarajući vrata
puštajući tek ponekoj zraci sunca
da me obasja
i u tom trajanju,
naslutila sam te

dok vrijeme nezaustavljivo teče
tražim svoj odraz u tvojim očima
kako bi vidio
kako bih vidjela
koliko mnogo me imaš