Svaki život
ima konac,
svoju nit,
na koncu konca,
svoju bit.
U cjelini ga tek
na kraju vidiš
kad dođe stota,
možda i prije
ovisno o niti
kad se odmota.
Ništa na svijetu
ne (o)visi
o loncu
ili novcu
već o koncu.
Jer na koncu,
konac krasi
djelo,
primjerice
odijelo.
Teško je sada
ovako na brzinu
pohvatati konce
mnogih stvari,
na primjer nešto
što ti na koncu
život kvari.
A da se ne bi
drugome
il’ sebi samome
pomrsili konci,
pa polupali lonci,
treba znati
što se hoće,
i povući one
prave konce,
zauzdati ih
prije zloće
da se ne bi pojelo
kojim slučajem
zabranjeno voće.
I treba znati
zastati,
stati…
i čvor zauzlati
poput dobre švalje
da se glupost
bez kraja i konca
ne širi sve dalje
i dalje.