Ekvinocij onog ljeta
mjesec kao cekin žut
zaklonjena uvala ,ti i ja.
Cvrčak na visokom boru
poznate arije izvodi
skladane za ljubav i požudu.
Tvoje nemirne ruke
ekspediciju pokreću
što najviše vrhove osvajaju,
rastačem se drhtajima
kao to more po stijenama.
I šaljivčina maestral čaroliju izvodi
igrajući se kratkim haljetkom
otkrivajući tijelo za ljubav ugođeno.
Tvoja ljetna pripijena majica
izazov je  mojim rukama postala
da eksperimente uzbuđenja izvode
niz tvoja leđa do bokova
i sve niže do uzavrelih bespuća.
Poljupci strasni bogata su bili jematva
za harmoniju zajedničkih uzleta,
kao hipnotizirani grešnici
kroz Edene požude smo prolazili,
kao feniks iznova se rađali,
i sve kompase smo zapostavili.
Licitirajući uzajamne nježnosti
gramzivo smo jedan drugog kušali ,
baštineći čaroliju abdikacije
aureole čednosti smo skidali
u toj uvali fantazija
što konačište za požudu je postala.