27 prosinca 2022
Autor: Suzana Marić
Kategorija: Uncategorized
Noćas sam vas nestašne sanjala, konji moji, tugom osedlani.
Grive sam vam rosom okitila, konji moji, tugom osedlani.
Pšenicu sam suncem pozlatila.
Zobnicu vam njome napunila, konji moji, tugom osedlani.
Bistra voda u đermu žubori Žedni smo se skupa napojili, konji moji tugom osedlani.
Livadom ste kasom otjerani Zora, uzde vam je pokidala, konji moji, tugom osedlani.
Poletjeste na krilima mekim Među zvijezde, na pašnjake nebeske, konji moji, tugom osedlani.
28/12/2022 at 4:06 am Permalink
Lijepa, tužna vizija!