Letjela bih modrim obzorima
bježeći od sebe same
šireći klepetava krila
kružeći visoko poput sokola
sve bliže žarkim krugovima sunca.
Rastući u kolijevci od čiste rose
u vrtovima bijelih ruža
kao nesputana divljakuša
vinula bih se prema svojim
bezvremenskim snovima
ispisujući na pješčanom žalu:
Ne dirajte moje krugove!

Slila bih se u odsjaju kapi kiše
stopljenoj s duginim bojama,
a snovi bijahu mirisni i čisti
kao jutarnje inje u tvojoj kosi.
Plamovi čežnje zamotani
u požutjele listove lijeske
padali bi jedan po jedan
u neispijenu šalicu čaja od jasmina
davno zaboravljenog na stolu
i zgasnuli poput krijesnica sjajnih.

A ja letim sve bliže svojim
žarkim krugovima sunca.