20 lipnja 2015
Autor: Mihaela
Kategorija: Šaljivo, Tuga
Ne vjerujem da su krađe specifikum Hrvatske, da ona na njih ima monopol, neko posebno pravo, ali vjerujem da smo se već sasvim lijepo uklopili u tu popularnu igru. Krađa nije nova društvena pojava jer da jest, ne bi se spominjala već u Bibliji u obliku sedme Božje zapovijedi koja zabranjuje posegnuti za dobrom bližnjega svoga.
Krade se na veliko i na malo, materijalno i nematerijalno, ovisno o mjestu, potrebi i dakako, prilici. U selima noćni tati ulaze u kokošinjce, svinjce, pršutane, a jednom je čovjeku ukraden cijeli voćnjak. Iskopan i odnesen. Kao da ga nikada nije bilo. Kradu se bicikli, automobili, maturalni testovi, kilometri autocesta, cijeli bankomati, a mom je susjedu ukradena žena. Srećom, lopov ju je nakon tri dana vratio neoštećenu.
Krađi intelektualnog dobra učimo se od prvih školskih dana. Prepisujemo zadaće, koristimo šalabahtere, a ostvarenu ocjenu smatramo svojom zaslugom. Krade se dizajn, plagiraju note, otimaju tuđi intelektualni radovi koji tako lako promijene vlasnika pa neodoljivo podsjete na ono školsko prepisivanje tuđe zadaće.
9 komentara za "Krađa naša svakidašnja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.