Ukralo je boju neba
Ovo moje more plavo,
Još plaviju boju vreba
Da zaplavi baš zapravo.
Ukralo je boju šume
To zeleno more moje,
Svojataju, dobro glume
Valovi što plimu kroje.
Ukralo je boju noći
Ovo mrklo tamno more
Svoje snove žalom toči
Snivajući sve do zore.
Ukralo je boju svemu
More moje višebojno.
Što će sve te boje njemu?
Krade malo prekomjerno.
Ukralo je suncu zrake
Lopovluku nema kraja
Ukralo bi krila svrake
Da imaju boju nara.
Ukralo je i zvjezdice
Noću s neba, moje more
Svjetlucave te perlice
Što sjale su tamo gore.
Naokolo sve nam boje
Poludjelo more kralo,
Geni mu lopovski stoje
Nikad nije krasti stalo.
Ukralo je sve što može
Ovo more plavo moje,
Ukralo je o moj Bože
Sve te boje što postoje.
Copyright (c) autor; Đurđica Brčić
24/06/2022 at 8:16 pm Permalink
Đurđice, more krade sve što stigne. Predivna pejzažna, boje i slike se prelijevaju jedna u drugu i poput vala nam zapljuskuju stihovi maštu.
Lp! 🙂
25/06/2022 at 5:20 am Permalink
Lijepo si oslikala karakteristike mora. Ni jedan dan nije isto. A sve ukradeno mu dobro stoji! 🙂
25/06/2022 at 9:29 am Permalink
Katarina, Marija , hvala na komentarima. Ove godine ne idem na more pa će mi nedostajati sve njegove ljepote i ( njegovi lopovluci). L.p.