Cvjećarna “Maja”  

U agoniji posežem  za njenim crnim rukavom

Da joj korak zaustavim, da ju usporim.

Dlanovima oštricu kose hvatam 

Dok mi se u srce zabada

A raka gladno zjapi 

Otvorenih usta

Crninom svojom 

Očekujući dušu,tijelo.

Vapaj grlo razdire

“Stani!

Daj još samo jedan dan!”

Crnilo se pred očima razlijeva.

Oštrica je u srce zabodena

 Dok krvari duša.

Jecaj u kutu tišinu para.

U ruci mi  komad tkanine

Natopljene suzama.

Uspavala ga je, 

Zaspao je ispod njenog vela.

Kosom je nit prerezala

Što su suđenice 

Godinama tkale .

Uzalud vapaj

Ona ne sluša, 

Ne obazire se na bol,

Na suze i krikove.

Crna usta su zatvorena

Teškim mramorom

Na kojem su usamljene 

Ostale  crvene ruže i bijele kale

Dok ih nebo zalijeva 

Svojim suzama.

Na vrhu brijega

Jecajući  je truba

Odsvirala posljednje “HVALA ”