U stihove ću svoje pretočiti suze
i viru njihovom predati tugu
pa nek’ se zavrte u čarobnom krugu
da vrate mi spokoj što netko mi uze.
Jer odavno srce nije mi cijelo,
ranjeno i slabo sve dublje pada
u ponor gdje slomljena već leži nada,
nemoćna da spasi dušu i tijelo.
Samo sam crv što jedva gmiže
i niže od toga ne mogu pasti.
Ne sjećam se više kako je rasti,
tek jecaj moj život iz prašine diže.
I posljednji put, kad bol se sva stisne
u šaku jada koja prkosi
iz naručja smrti što me već nosi,
nek’ pjesma se iz grudi otme i vrisne.
11 komentara za "Krik"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.