Sav svoj mali svijet sreće
i sebe u njemu
hermetički sam zatvorila
u kristalnu kuglu
pa kako god je život protrese
uvijek se na isto vrati.
Navikla na česte trešnje
postojana u sredini stojim
ovijena mistikom i maglom.
Oskudno odjevena ljepotama žića
hrabro čekam čaroliju jutra.
Na obzorju svakog dana
gledam slike tužne,iste
ljude što sliče na artiste,
kotrljaju se nizbrdicama opstanka
u svojim kristalnim kuglama
izgrebenima mukama.
I moja je kugla izbrazdana
dubokim porezotinama nedaća
ali ne mijenjam je za igrokaze sreće
u njoj gutljaje života kušam
i kao operna diva
aplauze  strpljivosti ,slušam.