23 siječnja 2014
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Ostavljam te, dušo, pripadaš boljima
a milion sitnica taj put priječi
sva od maslačka rasipaš se poljima
gdje sanjaju svi sakupljači riječi.
Zaljuljaj drugog , nek' ga more zanosi
razbijaj mu san u praskozorju plavom
k'o da je slatka sol koju vjetar nanosi
pa se i pod kožu uvuče uglavnom.
Beduinsko srce tebe ljubi zrelo
to korito suho zna što mora biti
još će se saginjati nad vječno vrelo
ali ni kapi tebe nikad neće piti.
Umoran od potrage vraćam ti slova
gusta šuma sebično krije svog duha
sad moram , pjesmo , kući iz krivolova
sezona je života od vode i kruha.
10 komentara za "Krivolov"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.