O, je li bilo baš tako davno
pa se srce već nejasno sjeća
kako je u ono doba slavno
na vrhuncu izgledala sreća.
U daljini neka svjetla mutna
i zamagljeni obrisi neba
puna uspomena torba putna
izgubljena je a sad mi treba.
Ja ne prepoznajem ova lica
niti kuće obgrljene dračom
prazne oči i gnijezda ptica
vape za pjesmom, čeznu za plačom.
Što ću s tim kamenjem na duši
trebalo je ostati na stazi
da nađem dječaka što pjevuši
dok u susret svojoj sreći gazi.
7 komentara za "Kuće obgrljene dračom"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.