Ladislav Babić “Harmonija”

Gle, zvijezde kako čudesno kruže,

tako je bistra atmosfera.

Naprosto moraju da se združe

valovi čežnje s harmonijom sfera.

                        .

Kako li bridim okrenut svodu,

obasjan nekom božanskom slutnjom.

Vrijeme je načas stalo u hodu,

vječnost kroz mene govori šutnjom.

                          .

Ponesen u bezdan zvjezdanim tragom,

ovdje sam prisutan još samo tijelom,

jer opijen hrlim nečem dalekom, dragom,

a neznanom još i zastrtim velom.

                              .

Jesi li i ti, strašno daleko,

upila u se ovu opojnu drogu?

O, kako želim iz leta, meko,

spustit se kraj tvojih nogu!

Nema komentara za "Ladislav Babić “Harmonija”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.