Kada sam na lekturu dobila rukopis romana „Bez ljubavi i mržnje“ spisateljica Larisse Kunić (Larí)  i Mariete Kola (Marí)  osjetila sam da je stvoren jedan od onih romana koje brzo ne zaboravljamo, koje dugo nosimo u sebi svjesni da su zbivanja i likovi odraz stvarnog, uzavrelog života.

Na početku romana glavni lik, Blue, pomalo me nervirao svojom nesnalažljivošću i lakovjernošću, svojom nekontroliranom potrebom da bude voljen. Međutim, uskoro me neprimjetno, ali snažno uvukao u svoj život i duhovnu, psihološku problematiku u koju se zapleo, a koja na jednostavan i zanimljiv način priča o duševnom stradanju mladića koji djeluje pod utjecajem svog negativnog, emotivnog genetskog koda, onog kojeg nasljeđujemo od svojih predaka i koji ,djelujući u podsvijesti, može posve uništiti čovjeka. Tek duboki uron u psihoanalizu koja prodire i u vrijeme prije rođenja, osvješćivanjem zbivanja i međuljudskih odnosa svojih bližnjih, čovjek je sposoban suočiti se sa životnim zahtjevima, postati svoj i slobodan.

Roman „Bez ljubavi i mržnje“ prvi je u ciklusu deset romana zajedničkog naziva „Literatura koja liječi“ U pripremi je drugi roman ovog ciklusa koji procjenjujem još zanimljivijim i psihološki kompleksnijim.

Roman „Bez ljubavi i mržnje“je nominiran za nagradu Kiklop za 2014. godinu u kategoriji debitantskog romana.

Marija Juračić, prof.