Lažem sebe da ne sanjam te
dok tvoje stope skrivajući se pratim.
Miris tebe u snove mi često svrati
pa lažem sebe da proljeće miri
iako je jesen i hladan sjever piri.

Lažem sebe i upute srcu dajem
da nema te više i nikad nismo bili
ipak ono uzdiše i neutješno cvili .
Suze slapovima oko šalje
zajedno sa bujicama jesenske kiše
pa slijevaju se obrazima
i samo na trenutak nema te više.
Lažem sebe i kad kažem
da sasvim svejedno mi je
čije ime tvoje usne šapću
i sa kim se tvoje srce jutrima smije
dok u meni samo tuga kovitla se i vrije.
Lažem sebe al riječima samo
jer ovo ludo srce varati se ne da
pa umjesto zaborava  nudi
mješavinu sjećanja gorčine i meda.