U Noinoj arki

nema mjesta za Nou.

Previše je dvospolan.

Možda kružimo oko svega što postaje prirodno.

Bivam ispunjen realnim vremenom

pomažem svijetu da zaboravi.

Gledam Ništa-

okrenut prema sebi samom.

Istina otpada s mrtvog tijela

salonski revolucionari

poništeni mehaničkim djelovanjem sunca.

Matadori plaču

kroz odraz crnih bikova.

Pokušavam sagraditi piramidu

za sve prostore i lažnu mnogostranost;

daj mi svoj kameni lovor

spomenik pripada tišini.

               .

Razmišljam dublje.

Ispunjavam prvi uvjet pamćenja.

Ovo nije put kristalizacije.

Ako otvorim srce Bogu

tamo gdje vukovi grizu korijen šutljive kosti

preludij se mora poput valova dodirnut

vosak iz lubanje.

Bez napora obnavljam tijelo

zastavu nosim duhovima ogledala

odlazim u zemlju tamnih divova

da poklonim jutro mršavom đavlu.

                   .

Hodaš kao ona

propovijedaš kao ona,

smiješ se kao ona,

a ja umirem skoro kao pjesnik.

Pišem za

ljude koji Jesu.

Nebo obitava izvan moje zbilje.

                   .

Dižem ruke prema svjetlu

kako bih lakše obgrlio zenit.

U Noinoj arki

nema mjesta za Nou.

Poetski objašnjena

uspostavljaš mi dan.