11 srpnja 2024
Autor: sumiko
Kategorija: Ljubavna
Noćas se spustila kiša
tiho
kao mokra kosa
niz tvoja leđa
Noćas je cvjetala lipa
i mirisao bagrem bijeli
Noćas je pun mjesec
obasjao srebrenu cestu
po kojoj , godinama, lutam
tražeći među
krhotinama starog svijeta
koji se srušio
11 jula 1995 godine
tragove ljudskosti
Noćas se spustila kiša
tiho
kao mokra kosa
niz tvoja leđa
Noćas je cvjetala lipa
i mirisao bagrem bijeli
A ja sam bio
leptir ljubavi
koga
vatra mržnje
nije uspjela da sagori
12/07/2024 at 5:51 am Permalink
Kao uvijek, prekrasni poetski stihovi istrgnuti iz života.
27/07/2024 at 8:41 pm Permalink
Noćas se spustila kiša
tiho
kao mokra kosa
niz tvoja leđa
Izdvojila sam gornji verz jer je stvarno odličan, zapravo izuzetan. Naizgled jednostavna metafora unosi toliko tuge i zlokobnosti, a istovremeno i intimnu sliku nježnosti, ljubavi, pripadnosti … Mislim da sve ostalo u pjesmi objašnjava tu bipolarnost osjećaja. Odlična pjesma:)