Ulica jedna duga bez kraja

U kojoj živi jedno malo biće

Hoće li ikada stići do raja

Mislio je dok zora sviće.

 

Sve uokolo puno ljudi i graje

A ono u čahuri života stoji

Vrijeme prolazi traje i traje

Dok tužne dane broji.

 

I tada vidje san

Onu što duša njegova sniva

Iz čahure izađe jedan dan

Predivan šarenih krila.

 

I krenu on prema snima

Raširio svoja predivna krila

Svom snagom sretan mahao njima

Gdje svjetlost njena je svijetlila.

 

Život je tako lijep

Svanulo je i njemu u tami

Za sve drugo bio je slijep

Ona i on sami.

 

Pao je u zagrljaj njen

Poljubio je svoju dragu

S njom bio bar jedan tren

Spržen leži na jednom pragu.

 

Mjesec s neba u punoj veličini

Gledao je ovaj tužan kraj

I progovori u tišini

Ljubav je svjetlo, ljubav je raj.