Isplanirala sam let.
Vidjeti mjesec.
Kao pravi kovač svoje sreće
iskovano,
pomno slažem
red
po
red.
Pri samome vrhu puše,
sve teže razaznajem
lica.
Vjerojatno sam tako
propustila i Tvoj glas.
Na tren, nestalo je Svjetla.
Dračom mraka,
grebem grozničavim rukama
tražeći mjesto
gdje izranja slamka
svjetleće nade.
Ruke
okovane luminom straha
uz ljušturu tijela
poklekle, šute.
Tmina je posve ishlapila.
Ostao tek dah.
Za molitvu.
Opet vidim.
Svjetlo nikada nije bilo ugašeno.
Sada Ti jasno čujem glas.
Mjesec vidim i odavde.
6 komentara za "Let na mjesec"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.