Godinama tumarajući
istu pjesmu pišem,
potrošene sve su riječi,
raspršeni nježni osjećaji
utihnuli ljubavni šaptaji.

Još uvijek
samo jedna ljubav,
samo jedno lice
koje slijedim pokorno
pjesmom ptice tužbalice.

Nije lice platno
da s vremenom blijedi
jer ni jedan zaborav
za njega ne vrijedi.

Godinama čuvstva nižem
od tuge do sreće
a vrijeme kao rijeka teče.

Godinama želim tebe
kao krila mlade ptice,
tvoj osmijeh i ljubavi skice,
a ne nečije tuđe zaljubljeno lice.

Štefica Vanjek-Štefi